dr Violeta Nestorov, logoped
Poznato je da većina dece izgovori prvu reč u vreme prvog rođendana. Pojedina deca progovore i pre prvog rođendana, dok neka deca progovore malo kasnije. Kada se govor ne javi u ovom uzrastu, još uvek nema razloga za brigu jer se verovatno u tom momentu, kako mi kažemo, „dete više bavi prohodavanjem nego progovaranjem“. To znači da razvoj neuropsiholoških struktura psihomotorike ne ide paralelno, već da se neke funkcije razvijaju malo brže, a neke sporije.
Ipak, danas roditelji shvataju značaj praćenja rasta i razvoja dece jer u svom okruženju sve češće vide da deca imaju različite probleme u razvoju govora i drugih struktura.
Ono što je važno da roditelji znaju je da treba posmatrati celokupan razvoj deteta, a ne samo razvoj govora. Naime, sa godinu dana dete treba da prati pogledom ljude i događanja u okruženju. Dete treba da razume jednostavne govorne naloge kao što je „Gde je pametna glava?“, „Gde zeka pije vodu?“. Dete tog uzrasta treba već da se igra igračkama, da uzima u ruku predmete i da se sa njima igra (na primer, da izaziva pažnju roditelja lupkanjem kašike, da uzima premete sa stola, da otvara fioke i ormane, da se obraduje kada vidi roditelje ili braću i sestre…), da se odaziva na ime…
U praksi vidimo da deca danas sve kasnije progovaraju, a posebno pod negativnim uticajem „ekrana“. U većini slučajeva, iako progovaranje kasni, ipak se ispostavi da je sve uredu. U svakom slučaju potrebna je pomoć logopeda, odnosno savetovanje roditelja ili stimulacija progovaranja kroz tretman.
Zato preporučujemo roditeljima da je bolje da na vreme potraže savet.