centar za logopediju

PRELAZAK DECE SA SMETNJAMA U RAZVOJU IZ VRTIĆA U ŠKOLU

– Iskorak u nepoznato- 

Tranzicioni period se definiše kao period koji obuhvata nekoliko meseci pre i posle polaska u školu, kao i prelazak iz četvrtog u peti razred. Aktivnostima pripremnog predškolskog programa, aktivnostima roditelja i drugim adekvatnim aktivnostima usmerenim pre svega na dete, ovaj put prelaska sa jednog na drugi nivo obrazovanja se uspešno prelazi uz minimalne prepreke.

Ukoliko je u pitanju dete sa smetnjama u razvoju, tranzicioni period prate brojne prepreke, institucionalne, fizičke, društvene i zato moramo sprovesti planske aktivnosti usmerene na okruženje deteta i pružiti pomoć porodici deteta sa smetnjama jer je porodica u centru zbivanja i nosi najveći teret.

Škole i vrtići u lokalnoj zajednici moraju imati dobru saradnju zbog procesa tranzicije dece iz predškolske  ustanove u školu, a posebno dece sa smetnjama u razvoju. Neophodno je ojačati saradnju između institiucija sistema i inicirati razmenu iskustava među vaspitačima i učiteljima. Takođe, neophodno je da škola ima saradnju sa najbližom školom za decu sa smetnjama u razvoju.

Za decu sa smetnjama u razvoju je neophodno izraditi tranzicioni plan koji će predvideti sve barijere i načine za njihovo prevazilaženje. Plan treba da obuhvati opis svih raspoloživih resursa u lokalnoj zajednici koji mogu pomoći detetu- a pre svega predvideti podrški stručnjaka za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

Prvi iskorak deteta u život je izlazak iz uže porodice i upis u vrtić, pa zatim polazak u školu. To su veliki stresovi kako za dete, tako i za roditelje, vaspitače i učitelje. Sledeći tranzicioni period je prelazak iz četvrtog u peti razred. Za dete sa smetnjama u razvoju je ovo još jedna velika barijera, kada iz jedne „zaštićene“ sredine kreće ka „nepoznatom“. U praksi se dešava da deca sa smetnjama u razvoju nakon završenog četvrtog razreda prelaze u peti razred škola za decu sa smetnjama u razvoju. To je najčešće nešto što nije bilo u planu pa se i sprovodi bez plana i pripreme. S obzirom da se redovno dešava da prelazak u školu za decu sa smetnjama u razvoju nije bila želja ni roditelja ni učitelja, neophodno je u tranzicioni plan uvesti i ovakvu mogućnost.

Neophodno je da postoji intenzivna saradnja vaspitača i učitelja i kasnije, na sledećoj stepenici, saradnja učitelja i nastavnika koji će realizovati nastavu u petom razredu. Bilo bi poželjno da u prvom razredu škola od stručnog tima za inkluzivno obrazovanje predškolske ustanove i od roditelja dobije pedgoški profil deteta, plan individualizacije, IVOP i dodatne preporuke. Tokom septembra vaspitač, učitelj i roditelji moraju intenzivno sarađivati.

Uovakvim uslovima, kada danas uglavnom izostaje stručna podrška, neophodno je detetu obezbediti dodatne logopedske i defektološke tretmane.

Autori članka: dr Stevan Nestorov, defektolog i dr Violeta Nestorov, logoped